Dnevnik čitanja gospođe G.

Prije par godina borila sam se s raspetljavanjem  niti života novopečene majke dvojice malenih, dražesnih, ali vrlo zahtjevnih dječaka, povratkom na posao i kućanskim obavezama koje su se nemilosrdno i prijeteće nadvijale nad moje krhke živce. U to vrijeme nisam puno čitala. Kada bih i pronašla male vremenske procijepe u koje bih ugurala čitanje, nisam pronalazila štivo koje bi mi odgovaralo. Pohodi Gradskoj knjižnici morali su biti brzi i učinkoviti i nisu ostavljali prostora minucioznom pretraživanju  njezinih prepunih polica, a volje za prebiranje on line kataloga nedostaje mi i danas. Novi naslovi autora čijim sam djelima bila opčinjena više mi nisu stvarali zadovoljstvo. Djela o kojima govorim nisu gubila kvalitetu u odnosu na svoje prethodnike - ja sam se osjećala drugačije.  Omiljene teme su mi počele izazivati napetost i nelagodu. Ajd' da vas ne držim u napetosti: riječ je uglavnom o krimićima i trilerima. Camilla Läckberg čije krimiće sam čitala u dahu, našla ...

Mašta mi je vrlo živahna od kada mi pamćenje seže. Najdraže igre moga djetinjstva bile su iznalaženje novih jezika, tajnih lozinki, šifriranje poruka, rimovanje pjesmice, smišljanje brojalica i pripovijedanje događaja koje sam prije toga preradila prema kriterijima "samo neka bude što zanimljivije". Nisam se mogla nasititi čitanja bajki i drugih fantazmagorija koje bi se u mojoj glavi pretvarale u žive filmove sa mnogim različitim zapletima i završetcima. Nos mi je najčešće bio duboko u stripovima koji su bili najdostupniji izvor slikovitih priča s atipičnim, ali uvijek zadivljujućim junacima. Suživljavala sam se s problemima koji su mučili Zagora i Bleka Stenu, pratila avanture Mister Noa i drhtala pred misterijima s kojima se sučeljavao Dylan Dog. I danas sam majstor preuveličavanja, no taj dar koristim isključivo kada nekoga želim nasmijati  ili izbaciti bližnje iz takta . Je li mi ovo kasnije bilo od pomoći pri, recimo, pisanju zadaćnica? Naravno da nije. Čim bih vidj...

Moja svekrva je divna osoba. Pametna, vedra, nenametljiva. Ima ona još mnogih vrlina koje ću nepravedno preskočiti jer nisu bitne za  ovu priču. Osim spomenutih vrlina, i dabome, krasnog sina s kojim sam sklopila bračni savez (isključivo radi njega, njegova majka nema ništa s tim), teta Ljubica ima i par izuzetno živopisnih roditelja. Baka Anica je nedvojbeno najzanimljivija osoba koju sam upoznala u proteklih desetak godina. Žena starog kova u najljepšem smislu te jezične kovanice. Djetinjstvo i mladost  provela je na surovoj bosanskoj visoravni tijekom Drugog svjetskog rata i poraća, nakon tragične pogibije oca s majkom i sestrama se borila kao lavica za pristojan život. Nitko ju nije štedio čitav radni vijek, a ni sama prema sebi nije nalazila milosrđa. Inteligentna i britka, puna zanimljivih pripovijesti, anegdota i doskočica, baka je ravnopravan sugovornik i malima i velikima; intelektualcima i ljudima koje više zanima praktičan vid života. Nedavno su ju, u njezin...

Pišući osvrt na Tacherayev roman  Sajam taštine spomenula sam kako je moja mama pasionirani skupljač svega i svačega. Letimičnim pregledom njezinog kućnog inventara, amerikanci bi možda uočili pupajućeg "hoardera", jer komu bi, nego "hoarderu" trebalo jedanaest grabljača za juhu i trinaest servirnih lopatica koje nitko ne koristi?  Ili devet kompletnih špajz servisa, stotinjak plastičnih kutijica raznih zapremnina, oblika i boja, šeudesetak neotpakiranih kuhinjskih krpa, tridesetak ručnika za "nek' se nađe"? (Brojevi nisu odabrani nasumce. Samo kažem , parafrazirat ću protagonisticu jednog drugog romana Marine Vujčić.) Vjerujem kako bi se opisujući svoje sklonosti ona radije poslužila otmjenijom imenicom, pa bi se proglasila "kolekcionarom", ili bi vas, što je izglednije, poslala u pi*zdu materinu i naznačila vam da se uhvatite svoga posla kada bi poveli raspravu o njezinim skupljačkim navikama. Dobronamjerno zabadanje nosa u njezine posl...